Naselja

NASELJA OPĆINE TINJAN

Općina Tinjan se sastoji od tri veća naselja: Tinjan, Kringa i Muntrilj, koji dijele čitav niz zajedničkih gospodarskih, turističkih i povijesno – kulturoloških čimbenika, no s druge strane i toliko različitosti.

TINJAN

Tinjan navrh Drage

Područje je bilo naseljeno u prapovijesti (gradine na rubovima Drage) i u rimsko doba, kad se nalazilo na samom rubu agera parentinske kolonije (nekoliko arheol. nalazišta iz rim. doba). Prvi se put spominje 1177. u ispravi pape Aleksandra III., i to kao župa Antoniana, a zatim ponovno 1194., 1225. itd. U to je doba došao u feudalni posjed pazinskoga kneza, a od XIV.st. i službeno je bio dijelom Pazinske knežije. Tada je naselje utvrđeno zidinama i kulama te je postalo graničnom utvrdom prema mletačkom posjedu (Sv. Lovreč). Mnoge ratne epizode u XIV. i XVI.st. vezuju se za mjesto ističući sve veću njegovu važnost, a 1578. Tinjan je u pazinskom urbaru stekao i status grada (Stadt), iako je poslije degradiran u gradić (Stättl). Za Uskočkoga rata osvojili su ga Mlečani, ali su ga nakon sklapanja mira napustili, prethodno srušivši zidine. Na najvišoj točki male jezgre naselja nalazi se župna crkva sv. Šimuna i Jude apostola. Izgrađena je 1773. u ranom neoklasicističkom slogu, s primjesama baroknih elemenata i rokokoa, posebno u uređenju unutrašnjosti. Na njezinu se mjestu prije nalazila crkva koja je bila posvećena sv. Antunu opatu. Pročelje je lezenama s bazama i kapitelima podijeljeno na tri polja, iznad kojih je vijenac te trokutasti zabat. Unutar svakog polja po jedna je niša s kipom: bočno sv. Šimuna i sv. Jude Tadeja, a nad glavnim ulazom, oblikovanim u baroknom slogu, Djevice Marije. Neke su stare kuće oko crkve popravljene, a od zidina nema više traga, osim podzida iznad Drage. Na južnom rubu ulaznoga trga, što ga tvori glavna cesta s ulicama koje ulaze u jezgru Tinjana, nalazi se ladonja sa županskim stolom. Stara grobljanska crkva Sv. križa, izgrađena u XIII.st. u romaničkom slogu, ima preslicu iznad glavnog ulaza i polukružnu apsidu, a obnovljena je 1728., 1894. i 1980 godine. 

Danas je Tinjan sredina koja ponosno čuva svoju povijest i tradiciju, bilo da je riječ o simbolima ovog kraja – kamenom suhozidu i lokvama, kosirima i rankunima, folklornom i graditeljskom nasljeđu, predaji i legendama ili pak o vrhunskim gastronomskim delicijama poput istarskog pršuta.

KRINGA

crkva sv petra

Pet kilometara južnije od Tinjana na mjestu željeznodobne gradine i kasnije rimske utvrde nalazi se Kringa, drugo po veličini naselje u Općini Tinjan. Među nalazima iz mlađeg kamenog doba ističu se neobični, gotovo umjetnički izrađeni idoli. U pisanim se izvorima Kringa spominje od 1102. pod imenima Curitico ili Coriticum. U srednjem je vijeku također sastavni dio Pazinske knežije. U središtu naselja je župna crkva Sv. Petra i Pavla iz 1787., a trg krase i dvije rustikalne kamene cisterne i stablo ladonje. Iz Kringe potječe poznati istarski svećenik i javni djelatnik Božo Milanović (1890.-1980.), jedan od predstavnika Istre na mirovnoj konferenciji u Parizu 1946. na kojoj se odlučivalo o sudbini Istre nakon rata. Njemu je u čast postavljena spomen ploča na zgradi u kojoj je živio i radio te uređen park s njegovom bistom u središtu mjesta. Ovo malo mjesto ima još tri manje, ali starije crkvice koje se mogu obići u kraćoj kružnoj šetnji: crkvu Sv. Ane iz 1558. na groblju, Sv. Katarine i crkvu Sv. Antuna Opata te rustikalnu kalvariju sagrađenu 1876. Danas je Kringa sve poznatija po Juri Grandi, najstarijem europskom vampiru i neobičnim događajima iz 1672. koje je u vezi s njim zabilježio Johann Weikard Valvasor. Pješačka Staza suhozida započinje na ulazu u mjesto i vodi prema Tinjanu. Na istome mjestu započelo se s izgradnjom Europskog suhozida (turističkog projekta koji omogućuje svim posjetiteljima koji dođu u Kringu da postave jedan kamen na zid i za to dobiju Certifikat).

MUNTRILJ

crkva sv petra

Pet kilometara sjeverozapadno od Tinjana nalazi se treće po veličini naselje u općini – Muntrilj. Za razliku od Tinjana i Kringe, Muntrilj je u srednjem vijeku bio na teritoriju Venecije te je zbog blizine granice s Pazinskom grofovijom često bio meta razaranja i ponovnih naseljavanja. Crkva Sv. Roka potječe iz XVII st., a sačuvane matične knjige iz nje svjedoče o korištenju starog hrvatskog pisma – glagoljice sve do XIX st.

razvoj
razvoj