Tradicija i zanati
Ljudi su u ovim krajevima oduvijek bili vrijedni. U pauzama od napornog rada orili su se veselje i smijeh kada bi se svi okupili na pljočkanju. Ovu starinsku igru s kamenjem ne prepuštamo zaboravu, a našI pljočkari natječu se i osvajaju nagrade. Na isti način njegujemo i stare zanate, osobito izradu kosira, oruđa neizmjerne vrijednosti za sve istrijane.
Pljočkanje - igra naših predaka
Očuvanje tradicije jedna nam je od važnijih zadaća, pa dođete li u naše krajeve, moći ćete vidjeti ljude kako se pljočkaju. Po starinski, “z groton”. Iza zanimljivog naziva pljočkanje krije se zabavna igra naših predaka, pomalo nalik boćanju. U ovoj pučkoj igri, koju prenosimo s generacije na generaciju, manjim ravnim kamenjem veličine dlana (pljočkama) gađa se veliki kamen (grota) udaljen nekoliko metara. Svaki igrač ima svoju pljočku, a pobjednik je onaj koji je baci najbliže groti.
Tinjanske pljočkare globalizacija i moderni trendovi nisu omeli u njihovoj ideji da i dalje čuvaju tradiciju, pa igraju isključivo s kamenim pljočkama. I tako više od 20 godina. Začetnicima očuvanja pljočkanja, čiji je cilj ovu starinsku igru spasiti od zaborava, zahvaljujemo na entuzijazmu, a o koliko važnom tradicijskom nasljeđu je riječ, govori i činjenica da je Ministarstvo kulture Republike Hrvatske 2016. godine uvrstilo pljočkanje u popis nematerijalnih kulturnih dobara.
Pogled na pljočkanje daje pravu sliku kako su se nekada, u pauzama od seoskog života i rada, opuštali i zabavljali naši bake i djedovi. Na raznim sportskim manifestacijama pljočkari pokazuju svoje umijeće i osvajaju prva mjesta, a redovito sudjeluju na općinskim feštama te ISAP-u.
Kosir kao zaštitni znak tinjanskog kraja
Izrada kosira jedan je od najprepoznatljivijih starih zanata ovoga kraja, a činimo sve kako bi kosir, i u ovim modernim vremenima, i dalje imao svoje mjesto, onako kako zaslužuje. Stoga se već dugi niz godina, u suradnji sa udrugom Kumpanija Kosirići,organizira izložba kosira, kao i radionice izrade kosira čija je svrha edukacija mladih naraštaja.
Kosir je zaštitni znak ovoga područja te se i danas, baš kao i u davnoj prošlosti, koristi kao višenamjensko oruđe. Bez kosira su nekada bili nezamislivi poljoprivredni radovi, a ovaj je alat i dalje našim ljudima nezamjenjiv. Tradicijska važnost kosira je u centralnoj Istri dignuta na takav nivo da čini i dio grba općine Tinjan. Često se mala kromirana maketa kosira može naći kao privjesak u trgovinama izvornog istarskog suvenira.
Leganda o Juri Grandu - vampiru iz Kringe
Johann Weikard Valvasor je u svom čuvenom djelu "Slava vojvodine Kranjske" objavljenom 1698. godine opisao slučaj eliminacije vampira u Kringi. Kratko prepričano: mještanin Kringe Jure Grando umro je 1656. godine, ali je iste noći počeo ustajati iz groba i terorizirati mjesto, što je potrajalo punih 16 godina. U tim noćnim pohodima Jure Grando bi obilazio mjesto i lupao na vrata nekih kuća, a u tim bi kućama ubrzo netko umro. Također, svake noći posjećivao je svoju udovicu i prisiljavao je na "izvršavanje bračnih dužnosti".
Naposljetku, 1672. godine, župan Kringe Miho Radetić okupio je grupu od devet ljudi koja je noću iskopala Grandov grob, u njemu našla potpuno očuvano tijelo s rumenim i nacerenim licem; nakon neuspješnog probadanja glogovim kolcem, odsjekli su mu glavu i tako ga eliminirali; od toga dana Jure Grando više nije ustajao iz groba i više nikog nije terorizirao., a kroz legendu je poznat kao najstariji imenom i prezimenom identificirani vampir u Europi, možda i u svijetu
Danas mnogo ljudi ciljano dolazi u Kringu kako bi prošetali mjestom gdje je nekada živio slavni vampir, a u lokalnom kafiću može se popiti i vampirski koktel. Jedan od mještana otvorio je i muzej posvećen vampiru iz Kringe, a muzej se otvara i obilazi po dogovoru.
Legenda o Juri Grandu i danas živi, pa dok neki vjeruju kako je njegov lik samo proizvod fikcije, drugi se zaklinju da je postojao. Neki čak vjeruju da je živio u staroj stanciji nadomak Kringe od koje su danas ostale samo ruševine.